Slepi vajar iz Priboja stvara čuda

Priboj – Vaso Vasilić (55) iz Priboja od svoje šeste godine potpuno je slep, ali to mu ne smeta radi najsloženije poslove kojih se libe i oni najzdraviji. Pored poljoprivrednih radova i poprvljanja raznih alatki i elektro uređaja, on u drvetu verno vaja likove i predmete, na čemu mu mogu pozavideti mnogi vrhunski umetnici, i pravi javorove gusle.

vasilic pribojNemogućnost da vidi mu nije bila hendikep da u osnovnoj školi za jednu godinu završava dva razreda, da završi Ekonomsku školu, a završio bi i Pravni fakultet da je imao ko da ga kao slepo lice prati na predavanjima. Vaso je jedan od najboljih matematičara u Priboju, i pomaže studentima u rešavanju najsloženijih zadataka. Vasilić je omiljen među brojnim prijateljima u Priboju, zna napamet na stotine brojeva njihovih mobilnih telefona, a potpuno besplatno im pravi stolice, stolove i vaja figure u drvetu.
Iako potpuno slep, ima svoju radionicu i sopstvemni atelje u selu Batkovići, i stotine alatki koje je uglavnom sam napravio, ali i figura izvajanih u drvetu. Svoju životnu priču započeo je neveselim događajem iz detinjstva, kada je ostao bez oba oka.
„Još kao šestogodišnji dečak, igrajući fudbal u mom selu Batkovići kod Priboja, jureći za loptom, pronašao sam bombu kašikaru. Pošto nisam mogao da sa nje skinem onaj lančić, sa mojim drugom sam uzeo sekiru, udarao po bombi i desila se tragedija. Ostao sam bez očiju, a drug bez obe noge“, priča Vaso Vasilić. Kaže da se tri godine lečio, a onda je osnovnu školu završavao tako što je za godinu sa odličnim uspehom završavao po dva razreda i potom završio Ekonomsku školu.
„Okončao sam i prvu godinu Pravnog fakulteta u Beogradu, ali nije imao ko da me prati kao slepo lice i vratio sam se u svoje selo. Radio sam sve poljoprivredne poslove i to činim i danas, kopam, kupim seno, ali i pravim poljoprivredne alatke za sebe i prijatelje, grabulje, kosišta za kose, pravim stolice i stolove, a od drveta vajam likove i figure samo sa dletom i testericom iz jednog dela. Pravim i gusle od javorovog drveta, u dokolici guslam i zapevam za svoju dušu. Imao sam nekoliko izložbi mojih vajarskih radova u Beogradu, Zemunu, Priboju i Užicu. Pošto volim da puno čitam klasike i istorijske romane, vajam likove i objekte iz tih romana. Najčešći junaci su mi iz Andrićevih romana i pripovetki, naš Nobelovac je moj omiljeni pisac. Njegovu Na Drini ćupriju čitao sam desetak puta. Volim da čitam književnost Radomira Smiljanića, nažalost nemam puno njegovih romana pa bih voleo da mi neko pokloni ili posudi neki“,nastavlja on.
Vaso Vasilić i njegove dve devojčice žive od pomoći države, nedavno mu je umrla supruga Slađana, nikada nije bio zaposlen, a na evidenciji NSZ je najstariji, od 1976. godine uporno traži posao i niko ga do sada nije hteo primiti na bilo kakav rad. Kaže da su i lokalna vlast i država potpuno zaboravili na slepa lica, pomoć nikada nije dobio, ali je, veli „ponosit i dostojanstven i nikada ni na čija vrata nije zakucao da moli za bilo šta“. Napominje da sličnu sudbinu doživljava ukupno 102 registrovana slepa lica sa područja opština Priboj, Prijepolje i Nova Varoš.
Zaista zvuči neverovatno da Vaso, iako je potpuno slep, popravlja elektro uređaje i barata oko struje. Kaže da to radi uz pomoć nekoga koji mu samo govori da li probna lampica svetli ili ne i koje je boje žica od struje.
„Pre desetak godina moj otac u selu Batkovići je kupio električni mlin, danima smo molili električare da nam ga priključe kako bi počeo da radi, ali nije bilo vajde. Otac beše negde otišao od kuće i ja sam uzmem da probam da priključim mlin. I gle čuda, mlin je proradio, samo se vodenični točak okretao obrnuto od kazaljki na satu, promenio sam mesta dvema žicama i sve je bilo u najboljem redu. Kada se otac vratio, nije mi verovao da sam ja sam priključio električni mlin, a onda me dobro izgrdio, valjda iz straha što me je mogla usmrtiti struja“, priča kroz smeh Vaso.
Pokazuje svoj laptop sa govornim programom, koristi mu, kaže, da čita romane, da ima puno prijatelja na svom profilu na fejsbuku, a ima i specijalni mobilni telefon takođe sa govornim programom. Uprkos tome, Vaso zna napamet na stotine brojeva mobilnih telefona svojih prijatelja, ali i mejlova za internet povezivanje.

Izvor: Glas Zapadne Srbije